EGIPATSKA MITOLOGIJA

EGIPATSKA MITOLOGIJA

prema egipatskoj mitologiji, u središtu stoji sunčano bogatsvo (Ra), a postoji još i niz drugih božanstava (Ptah, Horus, Set, Oziris...)
• verovanje u zagrobni život  balsamovanje mrtvaca; mumije
• kult mrtvih dovodi do gradnje velikih faraonskih grobnica, pa se u vezi hramova i grobnica razvija i likovna umetnost (skulpture, reljefi)
• grade se i monumentalne piramide, a mrtvace su pokapavali sa zlatom i ostalim blagom uz velike rituale
• najvažnija stvar u egipatskoj mitlogiji je verovanje u život posle smrti – čak su se i za života pripremali za to


Egipatska mitologija, sa svojim brojnim spominjanjima prirodnih pojava i prirodnih božanstava, odražava jedinstven egipatski geografski i prostorni kontekst i sveobuhvatnu zavisnot zemlje o dvema životodavnim silama – reci Nilu i toplini Sunca. Dolina Nila, u vreme nastajanja egipatske istorije izdvojena od provala naroda i vanjskih utiecaja, bila je kolevkom jedinstvene civilizacije. Mitovi su se javili u sredini u kojoj su vladale snažne suprotnosti, što je Egipćane neprestano podsećalo na nepromenjivost života i smrti.

Tokom više od 3000 godina civilizacija Egipćana – njezina temeljna shvatanja, političke ustanove, verski i umetnički oblici – nije se bitno menjala. Najznačajnija razdoblja su: Stara, Srednja i Nova Država. Nakon slabljenja nove države počinje postupno slabljenje Egipta.

Religija je bila duboko ukorenjena u istorijskom razvoju zemlje. Egipat se sastojao od mnogo odvojenih plemena, a svako je imalo svoje lokalno božanstvo., a 3100. g. pr. Hr. nekad lokalna božanstva Severa i Juga su se ujedinila u državni Panteon.



Set – veličanstveni ratnik, noćni lovac, bog zla

Set je brat Ozirisov, Horusov (Horus – Ur, stariji Horus), Izidin, te suprug i brat Neftide prelijepe. U početku Set je samostalno božanstvo Gornjeg Egipta i tijesno je vezan za kult vladara (faraona) Gornjeg Egipta. Kada se Egipat ujedinjuje, dakle prvim nastankom države, bog Set uklopljen je i u Heliopoljsku kosmogoniju gdje njegova uloga nije negativna, ali će s vremenom postati simbol zla, opasan za ljude, pa i same bogove. Kultno središte Seta u početku je u gradu Nubt (Ombos), Athumanunh ovaj grad naziva ponekad i Nagada, mada je priznat i poznat širom Egipta. U tekstovima piramida Set i njegov brat Horus – Ur pomažu bratu Ozirisu da se popne na Nebo i prijestolje. No, kasnije, poklonici Horusa – Ura sebe smatraju zaslužnim za ujedinjenje Egipta, pa Set mora dobiti negativnu ulogu. Taj tijek događaja kasnije je prenesen i u mitologiju koja nesporazume i sukobe drevnih vladara (faraona) opisuje kao sukobe između bogova. Završetkom arhajskog doba i početkom starog kraljevstva jača kult Raa, a poklonici Seta potisnuti su natrag na jug, bez obzira što su odigrali značajnu ulogu tijekom stvaranja i postavljanja prvih dinastija vladara ujedinjenog Egipta. Malo po malo Horus postaje jedini simbol vladara (faraona) ujedinjenog Egipta. Upravo ovdje nastaje spor o pravo na prijestolje, ali je teško prepoznati da li se radi o Horusu – Uru ili Horusu mlađem (sinu Izidinom). Kasnije je taj drevni spor lakše raspoznati i doista se radi o sporu Horusa mlađeg i Seta. No, tijekom prve dinastije Horus – Ur i Set nazivani su nebui (što označava dva vladara, dva faraona). Tako je tijekom krunidbe faraona na mnogim zapisima (reljefima) zapisano (zabilježeno) kako dva boga (Horus – Ur i Set) polažu zajednički krunu na glavu faraona. Što jasno govori da su kao takvi prikazivani kao ujedinitelji Egipta i tim činom oni simbolično povezuju Gornji i Donji Egipat. U jednom opisu gdje je opisana borba Hurusa – Ura i Seta može se pronaći slijedeće: tijekom žestoke borbe Horus – Ur kastrirao je Seta, ali mu je Set izbio jedno oko. (Athumanunhu se sve više čini da ta kastracija Seta, zapravo simbolizira istrebljenje ili zatiranje loze faraona s juga (Gornji Egipat). Opet stariji oblici mitova u drevnoj egipatskoj mitologiji govore da je Ra jako teško odlučio između Seta i Horusa – Ura, pa Set mu je bio sin, ali i veliki ratnik koji je uspješno vodio bitke sa Ra - ovim protivnicima. Napokon, pretjerano hvalisanje i svađa sa svima koštalo je Seta mjesta u Sunčevoj barki od 'milijun godina'. Ovakav postupak Raa jasno ocrtava da u drevnom Egiptu nema nezamjenljivih, pa makar to bili i bogovi veličanstveni ratnici kao što je bio Set. Ozirijanski mitovi jasno govore da je Set ubio svog brata Ozirisa, ali teško je dokučiti zašto je to on uradio. Prema jednom zapisu Set to čini jer je Geb svu vlast predao Ozirisu, ali po drugoj to je nešto drugačije opisano. Geb je najprije Donji Egipat povjerio Ozirisu, a Gornji Egipat Setu, ali kako se Set pokazao kao loš vladar Geb mu oduzima titulu i cijeli Egipat povjerava samo Ozirisu. No, iz oba zapisa jasno je vidljivo da je Set ubojica i uzurpator, a kamo je nestala njegova hrabrost i poštenje velikog ratnika s pramca Sunčeve barke od milijun godina, Athumanunh nije mogao nigdje pronaći. Izgubivši počasno mjesto u Sunčevoj barci od milijun godina, Set gubi i status kraljevskog boga, postepeno gubi svoje uporište i u Gornjem Egiptu, pa odjednom postaje strašni i zli bog pustinje i stranaca koji iz nje dolaze. Odatle mu i onaj nezahvalan status zaštitnika divljih Hiksa, dugogodišnjih okupatora Donjeg Egipta. No, još jednom Set je tijekom 19. dinastije, u doba faraona Setia I. Ponovno zauzeo mjesto značajnog kraljevskog boga. Kasnije Set opet gubi status, a njegovi prikazi na reljefima prepravljeni su u boga Tota. Najveću degradaciju Set je doživio u doba 26. dinastije kada je Set personifikacija svih zala i praktički je izjednačen s Apofisom (zakleti i iskonski neprijatelj boga Ra koji ga iz zasjede vreba svakog jutra, a baš protiv Apofisa Set se borio hrabro i veličanstveno u doba kada je bio u Sunčevoj barci od milijun godina). Kasnije Set dolazi u sukob i s Horusom – p – khartom, mlađim Horusom, sinom Izidinom i nećakom svojim. U tim bitkama Set je opet snažan i hrabar ratnik, ali ratnik zla, noćni lovac koji vreba svoju sestru Izidu i zagorčava joj život nakon smrti (ubojstva) njezinog supruga boga Ozirisa. No, ni ovdje Set nema sreće, jer velika je većina bogova iz Sunčane barke od milijun godina na strani malog Horusa i samo je pitanje vremena kada će doživjeti još jedan poraz.







Kraljice Egipta


Nefertiti

Puno ime ove lijepe žene drevnog Egipta je Neferti – iti – nefer - neferu – Iten, što bi po drevnom egipatskom dijalektu moglo značiti (Atonova najljepša ili Lijepa je Atonova ljepota, a neki to prevode i kao Dolazi lijepa žena Atonova). Ipak, Athumanunh je više voli jednostavno zvati Nefertiti. Nefertiti je žena faraona Aknatona (Amenofis IV. Aknaton) i kraljica Egipta. Nefretiti, vjerojatno nije bila kraljevskog podrijetla, ali je imala nevjerojatnu moć kao faraonova omiljena žena. Ona je prikazana na jednoj kamenoj bisti kao žena izdužena lica, dugog vrata, pravilnog nosa i velikih očiju. Ova prelijepa kraljica živjela je u vrlo teškom dobu prevrata u drevnom Egiptu, gdje u to doba vlada i opća kriza. Nefertiti je povremeno vladala Egiptom. Rodila je faraonu tri kćeri i pomajka je faraona Tutankhamona. Njezino ime, zajedno s Aknatonovim, izbrisano je sa svih spomenika, kako bi se što prije zaboravio pokušaj reforme s bogom Atonom. U šesnaestoj godini vladavine faraona Aknatona, Nefertiti jednostavno nestaje s pozornice zbivanja oko faraona Aknatona. U slijedeće dvije godine uz faraona pojavljuje se njegova majka Tija, a nakon nje Nefertitina kćer Meritaten, a potom i faraonova druga žena Kija. Ionako je mnogo toga oko vladavine faraona Aknatona ostalo nerazjašnjeno, pa izgleda da je Nefertiti napustila grad prijestolnicu Akhetaton i negdje se povukla. Nakon smrti Aknatona vladaju faraoni Aj, Semenkare i Tutankhamon. Athumanunhu se sve više čini da ovaj faraon lijepog lica i malo zaobljenih bokova, Semenkare, nije uopće ni postojao, već je to bila prerušena Nefertiti. Njezina grobnica pronađena je u blizini grobnice faraona Tutankhamona koji je Egiptom vladao u 14. stoljeću pr. K. Među mnoge indicije koje ukazuju na identitet lijepe kraljice, čije je lice unakaženo udarcima u lice nakon smrti, spadaju i labuđi vrat kojim se kraljica isticala, dvije naušnice koje je nosila u svakom uhu, obrijana glava, nakit te karakteristični ukras na glavi. Nefertiti je bila jedna od dvije egipatske kraljice za koje se sa sigurnošću zna da su nosile dvije naušnice u svakom uhu.





1. MIT

• u bajci, pjesmi i sl. izražena tvorevina predznanstvenog i fantazijom prožetog (obično magično-religionznog) mišljenja, kojom narod na primitivnom stupnju razvitka objašnjava postanak prirodnih bića i pojava

2. MITOLOGIJA

• skup mitova i legendi o božanstvima, polubogovima i herojima određene etničke skupine
• znanost, koja sistemski sakuplja i proučava sadržaj, oblik, značenje i podrijetlo mitova
• s obzirom na tematiku, mitologija obuhvaća legende o djelima bogova, polubogova i heroja, mitove o vječnoj borbi između svjetla i tmine

3. EGIPTOLOGIJA

• nauka koja proučava jezik, kulturu i starine starog Egipta
• počinje krajem XIX. st i u bliskoj su vezi sa dešifriranjem hijeroglifa (uzgred budi rečeno, prvi ih je dešifrirao Francuz J.F. Champolin)
• poznati egiptolozi: A. Mariette, H. Brugsch, J. Dumischen, G. Maspero...
• J. J. Morgan  posebno zaslužan za istraživanje prethistorije doba Egipta
• A. Erman  posebno zaslužan za proučavanje starog egipatskog jezika

4. EGIPATSKA MITOLOGIJA

• prema egipatskoj mitologiji, u središtu stoji sunčano bogatsvo (Ra), a postoji još i niz drugih božanstava (Ptah, Horus, Set, Oziris...)
• vjerovanje u prekogrobni život  balzamiranje mrtvaca; mumije
• kult mrtvih dovodi do gradnje velikih faraonskih grobnica, pa se u vezi hramova i grobnica razvija i likovna umjetnost (kipovi, reljefi)
• grade se i monumentalne piramide, a mrtvace se pokapa sa zlatom i ostalim blagom uz velike rituale
• najvažnija stvar u egipatskoj mitlogiji je vjerovanje u život poslije smrti – čak su se i za života pripremali za to


Egipatska mitologija, sa svojim brojnim spominjanjima prirodnih pojava i prirodnih božanstava, odražava jedinstven egipatski geografski i prostorni kontekst i posvemašnju ovisnot zemlje o dvjema životodavnim silama – rijeci Nilu i toplini Sunca. Dolina Nila, u vrijeme nastajanja egipatske historije izdvojena od provala naroda i vanjskih utjecaja, bila je kolijevkom jedinstvene civilizacije. Mitovi su se javili u sredini u kojoj su vladale snažne suprotnosti, što je Egipćanima neprestano podsjećalo na naporednost života i smrti.

Tijekom više od 3000 godina civilizacija Egipćana – njezina temeljna poimanja, političke ustanove, vjerski i umjetnički oblici – nije se bitno mijenjala. Najznačajnija razdoblja su: Stara, Srednja i Nova Država. Nakon slabljenja nove države počinje postupno slabljenje Egipta.

Religija je bila duboko ukorijenjena u povijesnom razvoju zemlje. Egipat se sastojao od mnogo odvojenih plemena, a svako je imalo svoje lokalno božanstvo., a 3100. g. pr. Kr. nekoć lokalna božanstva Sjevera i Juga su se ujedinila u državni Panteon.

Mitovi o postanku
Razvila su se tri značajna vjerska središta: Heliopolis, Memfis i Hermopolis, i bila su tri mita o postanku svijeta.

Kult Sunca
U razdoblju Stare države razvio se službeni Kult Sunca. Sa slabljenjem kraljevske moći Kult Sunca je oslabio, Raov je je utjecaj bio velik, kojeg je kasnije Oziris oslabio.
Kasnije je «stvoren» veliki državni bog Amon-Ra.
Ali Kult Sunca je zbog udaljenosti običnom puku ostao kraljevskim i državnim kultom.

Kraljevi i Svećenici
Hram se nije smatrao mjestom zajedničkoh obožavanja, već Kućom kip. Svećenicima je bio zadatak da obavljaju određene obrede za bogove i u pojedinim prilikama za preminule te za kraljeve proglašene bogovima.
Na bogove se gledalo kao na bića sa ljudskim potrebama: trebala im je hrana, piće, odjeća, odmor... a sve im je to pružano u hramovima tijekom dnevnih obreda. Prizori obreda mogu se vidjeti i danas jer ukrašavaju zidove hramova.
Teoretski, samo se kralj mogao približiti bogu, a vjerovalo se da je svaki kralj sin svoje majke, Velike kraljevske supruge, po volji vrhovnoh državnog boga. No, svaki je svećenik obavljao dnevne obrede.
Kako se dnevno obavljanje obreda za bogove temeljilo na pojmu razmjene, to se vjerovalo da ono osigurava kraljevu pobjedu nad neprijateljima.

Otok postanka
Vjeruje se da se tu bog prvi put pojavio na Zemlji i sagrađen mu je zaklon od trstike. Kasnije se nadogradio.
Prvotno svetište bila je koliba koja je predstavljala priprost zaklon za kultnu statuu

Mitovi i svetkovine
Izuzev mitologije koja opsiuje porijeklo hramova, razvile su se različite pripovijesti u vezi sa svetkovinama priređenim u čast bogova.

Rođenje i sudbina
Mitovi o osobnim božanstvima nisu tako slikoviti. Bilo je božanstava koja su se natjecala u sudbinu pojedinaca (Shai, Meškent, Renenet...)

Pobjeda smrti
Iako su rođenje i s njime povezane opasnosti predstavljali polje brojne magijske i relogiozne djelatnosti, egipatsku svijest je najviše zaokupljala smrt.

Na smrt se gledalo kao na prekid života, prepreku preko koje čovjek mora prijeći da bi dosegao vječnost.

S razvojem izuzetno profinjenog i složenog društva, poglavari ranih zajednica pokapani su u razrađenije groboe od narednih opeka koji su bogato opremani.

Razvilo se vjerovanje da tijelo pojedicna treba sačuvati nakon smrti. Kada bi Kralj umro on bi išao do svog oca Ra-a, boga Sunca, a njegova piramida se smatralo uzletištem ili nekom vrstom kraljeva pristupa na Nebo.

Pokušaji svećenika da usklade i osmisle različita poimanja zgrobnog života nikad nisu polučili posvemašnjim uspjehom, niti su bili naširoko prihvaćeni.
Sudnji dan

Nakon što bi pogrebni odredi bili uspješno dovršeni, pokojnik bi se pojavio pred sudom ispred 42 božja prisjednika, pred mnogim drugim bogovima i Ozirisom, velikim Suncem podzemlja. Potvrdio bi čistoću svoje duše i «ispovijedio se».

Ako je potrebno, on će pokušati i prevariti bogove samo da postigne taj cilj. Nakon toga uslijedio je drugi dio suđenja, gdje bi se srce pokojnika stavljalo na jedan dio vage, a pero, simbol božice istine i pravednosti, na drugi dio vage. Ako bi bilo izjednačeno, pokojnik se proglašavao čistim od grijeha.

Ubojstvo Ozirisa
Oziris je bio oženjen Izidom, bio je čovječan kralj, dobar i mudar vladar, koji je Egipćanima dobio znanja iz poljodjelstva i unaprijedio umjestnost i zanate.

Set je bio ljubomoran na Ozirisa, pozvao ga na svečani ručak, a za nagradu svi gosti su lijegali u škrinju. No, kada je Oziris došao na red, i stao u nju, Setovi suučesnici zatvore škrinju, te ga baciše u rijeku.. Putujući mnogo milja, škrinja je na poslijetku doplovila u Biblos, na feničkoj obali.

Izida je krenula na put o potragu za mužem, pronašla ga u Biblosu, te vratila ga natrag u Egipat. Posthumno je zažela sina sa njim, međutim i dalje jos je prijetila opasnost od Set-a. Uz pomoć Neftis, sestre Ozirisa, uskrsunla je Ozirisa.

Kasnije se rodio Horus, koji se kasnije osvećuje Setu i ubija ga.

Na koncu Ozirisu je oprošteno svako zlo i vraćen je u život, ali ne kao živući kralj, već u novoj ulozi kralja i suca martvima u podzemnom svijetu.