Tajne iščezlih civilizacija

Tajne iščezlih civilizacija

Učitelji naših učitelja
Zagonetni Sumerci

Sumerci su bili izvanredni astronomi. Poznavali su period revolucije i konjunkcije svih planeta, cak Urana i Nepuna, a solarni dan podijelili su na 86.400 sekundi, dakle, 24 sata od 60 minuta sa po 60 sekundi... Otkud?... Zašto?...


Kultura Sumeraca trenutno se smatra najstarijom razvijenom kulturom covječanstva. Njeni su kraljevi osnovali legendarni grad Ur, u Kaldeji, a prema drevnim rukopisima i legendama, doživjeli su astronomsku starost. Samo prvih deset sumerskih kraljeva, tvrdi se u zapisima na glinenim pločicama, vladali su (i živjeli, dabome!) ni manje ni više - već 456.000 godina!
Kako je to moguće?
Da rukopisi ne varaju?!

Tajna broja 195.955.200.000.000

Prije nego što potražimo odgovore na ova pitanja i razmotrimo ih u svjetlu današnjih naučnih dostignuća, pokušajmo saznati ko su, zapravo, bili Sumerci? Odakle su stigli? Otkud im nevjerovatno astronomsko, matematičko i tehničko znanje? Kako to da se njihov proračun Mjesečeve putanje razlikuje od naših najnovijih rezultata samo za 0,4 sekunde? Kako su uspjeli da izračunaju da godina traje 365 dana, šest časova i 11 minuta, što se od današnjih proračuna razlikuje samo za - tri minuta?! Kako se može objasniti činjenica da su se služili s 15-znamenkastim brojevima, kada je, recimo, i za stare Grke već od 10.000 započinjala beskonačnost? Na jednoj glinenoj krhotini na brežuljku Kujundžik pronađen je rezultat nekog drevnog proračuna s brojčanom vrijednošću od - 195.955.200.000.000!
Godinama kasnije mnogi naučnici, od arheologa do matematičara i fizičara, pokušavali su da odgonetnu šta je tako fantastično velika cifra mogla da znači drevnim Sumercima. Rješenje je našao američki naučnik francuskog porijekla Moris Šatelen. U svojoj knjizi 'Jesu li nam preci stigli iz Svemira?' Šatelen objašnjava:
'Sumerci su bili izvanredni astronomi. Poznavali su period revoucije i konjunkcije svih planeta, čak Urana i Nepuna, i podijelili su solarni dan na 86.400 sekundi, dakle, 24 sata od 60 minuta sa po 60 sekundi. Shvatio sam da misteriozni broj sa Kujundžika mora da bude neki vrlo dug vremenski period izražen u sekundama. Izračunao sam da broj predstavlja tačno 2.268 miliona dana od po 86.400 sekundi svaki. To je već bio dobar početak, ali mi je bilo jasno šta treba da znači tako dug vremenski piriod, više od šest miliona godina, dakle duži od vjekovog postojanja na Zemlji. Srećom, sjetio sam da su Sumerci, između ostalog, znali za astronomski fenomen sada poznat pod nazivom unapredno pomjeranje ravnodnevinica, koji pokreće osovinu rotacije naše planete oko ekliptičnog pola za 9,450.000 dana ili oko 26.000 godina.
Tada sam doživio najveći šok u svom životu. Otkrio sam da 2.268 miliona dana sasvim tačno predstavlja 240 ciklusa unaprednog pomjeranja ravnodnevnica sa po 9,450.000 dana svaki! Drukčije rečeno, sveti broj sa Kujundžiika je predstavljao 240 ciklusa rotacije godišnjih doba oko zodijačkog kruga, ali izražen u sekundama, umjesto u danima ili godinama, kako to čine današnji astronomi.

Poznavanje astronomije

Tako sam shvatio da je ta više nego fantastična cifra od 195.955.200.000.000 sekunda upravo čuvena 'velika konstanta' našeg planetarnog sistema koju su astrolozi i astronomi pokušavali da otkriju tokom gotovo dvije hiljade godina, a koju su, nevjerovatno, njihovi drevni preci izračunali još prije - 64.800 godina!'
Ali, nije to jedino što zbunjuje naučni svijet kada su u pitanju drevni stanovnici plodne Mezopotamije! Kultura Sumeraca prepuna je zapanjujućih zagonetki, koje će još dugo golicati maštu hladnokrvnih istraživača i arheologa.
Pretpostavlja se da su Sumerci napisali prve knjige na svijetu, da su znali za statički elektricitet i električnu struju, služili se galvanskim baterijama i galvanoplastikom. Poznavali su i mnoga znanja iz oblasti optike, a pretpostavlja se da su čak znali i za mikroskop. Lako je moguće da su poznavali i tajnu levitiranja i da su se služili antigravitacionim instrumentima!
I njihova znanja iz astronomije, bila su više nego fantastična. Znali su da se naš prirodni satelit okreće oko naše planete a Zemlja oko Sunca. Znali su za Uran i Neptun, mada je ova prva planeta samo u vrlo rijetkim prilikama vidljiva golim okom, dok se Neptun nikada ne može vidjeti. Njihova učenja podsjećaju nas da Mars ima dva satelita, Jupiter četiri, Saturn sedam, a Uran dva i da komete dolaze i prolaze u pravilnim vremenskim razmacima.

Nebeska karta

Sumerci su znali, a kasnije ćemo vidjeti da su to znali i Egipćani i Maje, da se sve planete i njihovi sateliti istog datuma i u istoj tački svakih 2.268 miliona dana, to jest svakih 6,300.000 godina od 360 dana nalaze u istoj ravni na nebu!
Na jednoj od mnogobrojnih glinenih pločica što su otkrivene u ovom stoljeću, neki sumerski zvjezdoznanac je nacrtao pored Mjeseca dvije zvijezde - Alfu i Betu iz sazviježđa Blizanaca! Sudeći prema njihovoj poziciji, slika na pločici je prikazivala nebeski svod od prije — šest hiljada godina!
Ovo nije bilo teško utvrditi. Naime, Sunce se danas, za vrijeme jesenje ravnodnevnice nalazi u sazviježđu Ribe, a u vrijeme procvata sumerske civilizacije, ono se uistinu nalazi u sazviježđu Blizanaca. I dalje, lagano kretanje nebeskog svoda ostvaruje puni krug za 25.920 godina, a ta ista cifra pojavljuje se i u mnogim starim sumerskim tekstovima.
Ali, ni to nije sve. Znali su da je nebeski svod fiksan, a da se planete pomijeraju u odnosu na njega. I dalje: njihova znanja iz astronomije prevazilazila su čak i naš planetarni sistem i zadirala su mnogo dalje - do zagonetne zvijezde Sirijus B, koja je tako sitna da je zvanično (ponovno?!) otkrivena tek sredinom 19 stoljeća, tačnije 1862. godine, i to teleskopom s promjerom od 40 centimetara!
Da misterija bude veća Sirijus B je, zapravo, 'bijeli patuljak' na kome je materija od koje je sačinjen silno zgusnuta i fantastično teška. Prema podacima koje nudi savremena astronomija masa Sirijusa B dostiže 0,98 mase Sunca, a prečnik te zvijezde je svega dva i po puta veći od prečnika naše planete. Upravo to prouzrokuje fantastičnu gustinu, a samim tim i težinu: jedan kubni centimetar Sirijusa B težak je gotovo — pedeset tona!